Najveci izazov svakog društva danas jeste kako da svakom pojedincu učini mogućim obrazovanje kao dio svakodnevnog života.

Kada se govori o učenju na daljinu često je u upotrebi niz termina: Distance Learning, Distance Training, Distance Education, eLearning (e-Learning, „e“Learning), Online (On-line) Education, Virtual Instruction, Virtual Education, Virtual Classrooms, Electronic Classroom, Blended Learning...Shvatanje ovih termina kao sinonima nije slucajno. Svima njima zajednicko je da podrazumijevaju proces ucenja u kojem su izvor znanja i primalac fizicki udaljeni i u kojem je njihov odnos posredovan primjenom ICT-a.

Elektronsko učenje (skraćeno e-učenje, eng. „e-learning“) u najširem smislu predstavlja izvođenje obrazovnog procesa uz pomoć informaciono-komunikacionih tehnologija. Takav obrazovni proces može biti realizovan kao nastava na daljinu u kojoj nastavnik i učenici nisu fizički na istom mjestu (npr. on-line kurs ili videokonferencijsko predavanje na daljinu), ali može biti i primjenjen za unapređenje nastave u učionici (npr. korištenjem Interneta, digitalnim prezentacijama ili multimedijainim materijalima). 

Danas se e-učenje  primjenjuje na svim nivoima obrazovanja. Od predškolskog obrazovanja pa do specijalizovanih programa profesionalne edukacije polaznici imaju mogućnost izbora da li će nastavu pohađati na tradicionalan način ili putem učenja na daljinu. Procjenjuje se da u svijetu danas ima više od 130 miliona online učenika i da je godišnja stopa rasta broja polaznika oko 20%. Na učenje na daljinu utroši se godišnje više od 23 milijarde dolara na svjetskom nivou. Ovi podaci mijenjaju se vrlo brzo jer popularnost e-učenja čini da se broj učenika stalno povećava. Osnovne  prednosti e-učenja su  prilagodljivost, praktičnost, mogućnost rada na bio kom mjestu koje ima priključak na Internet i usvajanje znanja brzinom koja odgovara svakom  studentu.